Bila je poput tihe melodije koja nježno prolazi kroz prostor, ostavljajući iza sebe tragove dobrote i mira. Uvijek samozatajna, ali prisutna. U njezinim očima vidjela se blagost, u osmijehu toplina, a u svakom djelu – neizmjerna ljubav. Nikad nije tražila pažnju, a ipak ju je zasluživala svakim svojim korakom.
Bila je jedna od onih djevojčica koje susretnete rijetko – tiha snaga, neprimjetna svjetlost, mali anđeo među nama. Njezin pogled, uvijek blag, njezine riječi, uvijek pažljivo birane, i njezina prisutnost, tako umirujuća — zauvijek će ostati u našim sjećanjima.
U riječima koje pamtimo, u uspomenama koje grlimo, u svakom kutku naših učionica, školskog hodnika, svakog srca koje je dotaknula, ostaje naša Marta.
Ne postoji pravda u tome što je otišla prerano. I ne postoji utjeha koja može popuniti prazninu koju je ostavila. Ali postoji zahvalnost. Što smo ju poznavali. Što smo dijelili vrijeme s njom. Što nas je naučila kako izgleda prava dobrota.
Zauvijek će biti dio nas. U svakom tiho izgovorenom “hvala”, u svakom nesebičnom djelu, u svakom osmijehu koji poklonimo jedni drugima – nosit ćemo je u sebi.
Počivaj u miru, draga Marta. Tamo gdje si sada, neka te grle anđeli kao što si ti grlila ovaj svijet – nježno, tiho i s ljubavlju.
Iskrena sućut obitelji i prijateljima.
Učenici i djelatnici škole


